Ručni zglob
Ručni zglob obuhvaća područje od distalnog dijela radijusa i ulne do proksimalnog dijela metakarpalnih kostiju. Tu je osam karpalnih kostiju, proksimatna a-tikulaciona ploha metakarpalnih kostiju te distalna artikulaciona ploha radijusa s fibrokartilaginoznom ploćom na distalnom dijelu ulne. Sve te anatomske strukture povezane su snažnim ligamentima, koji su osobito jaki s volarne strane. Oni omogućuju dosta veli-ku pokretljivost u području radiokarpalnog zgloba, dok su kretnje izmedu ostalih karpalnih kostiju minimalne.
Distorzije
Najčešći način ozljedivanja ručnog zgloba je pad na dorzalno flektiranu šaku (dorzifleksiona ozljeda). Kako su ligamenti s volarne strane tog zgloba vrlo jaki, prave distorzije - istrgnuća ili rupture ligamenata - susrećemo vrlo rijetko. Kod takvih dorzifleksionih ozljeda najčešće je riječ o ozljedama mnoštva tetiva koje prolaze tim područjem, ozljedama kostiju karpusa ili o ozljedama hrskavice artikulacione plohe radijusa.
Kako bismo dobili točnu dijagnozu i proveli odgovarajuće liječenje neobično je važno provesti točan klinički pregled kao i preciznu rendgensku dijagnostiku. Rendgenski se pregled sastoji od snimanja u standardnim projekcijama kao i dodatno ciljanog snimanja pojedinih kostiju ili pojedinih segmenata. Ako postoji bilo kakva sumnja u ispravnost postavljene dijagnoze, procedura se ponavlja nakon sedam dana, kada su frak-turne pukotine vidljivije. Pri rendgenskoj analizi takoder je izuzetno važno promatranje medusobnog odnosa pojedinih kostiju karpalnog reda, kako se ne bi previdjela eventualna iščašenja. To je važno zbog toga što se svježa iščašenja relativno lako namještaju, dok je kod zastarjelih to znatno teže ili se čak anatomska repozicija ne može postići konzervativnim putem. U takvim slučajevima potrebno je operativno namještanje, kojeg konačni funkcionalni rezultati često nisu zadovoljavajući. Klinička slika ligamentarnih ozljeda ručnog zgloba je tipična, kao i kod ostalih takvih ozljeda drugih zglobova: otok i jaka bolnost, lokalizirani s dorzalne strane ručnog zgloba, te bolna i ograničena pokretljivost.
Takve se ozljede liječe kao i ozljede ostalih zglobova: stavljanje hladnih obloga, primjena sredstava za smanjenje otoka, ograničenje ili potpuna zabrana gibanja i opterećenja tog zgloba, a kod jače izraženih simptoma primjena kompresivnog zavoja ili sadrene longete u fiziološkom položaju kroz 7-10 dana. Nakon toga u određenim slučajevima treba primijeniti fizikalno-terapeutske procedure. Osobito treba biti oprezan pri dozvoljavanju punog opterećenja zgloba (kod sportova gdje je taj zglob jako opterećen) kako ne bi nakon još nepotpuno zaliječene ozljede nastala nova koje će liječenje biti dugotrajnije, a mogu ostati i neželjene posljedice.
Luksacije
Snažne dorzifleksione ozljede ručnog zbloba uz ozljede ligamenata mogu biti uzrok iščašenju jedne ili više kostiju karpalnog reda ili čak kompletne radiokarpalne luksacije, gdje su sve karpalne kosti u odnosu na zglobnu plohu radijusa iščašene, što je rijetka ozljeda. Ako je riječ o takvoj ozljedi, dijagnoza nije teška jer uz jaku bolnost i eventualne neurovaskularne smetnje (istezanje ili pritisak iščašenih kostiju na krvne žile ili živce) postoji i jako izražen deformitet ručnog zgloba. Rendgenska snimka ozlijedenog područja ne može nas zavarati jer je tipična.
Daleko češće od takvog kompletnog iščašenja susrećemo izolirana iščašenja lunarne kosti koja leži izmedu masiva osi kapitatum i distalne artikulacione plohe radijusa. Kod snažne dorzifleksione ozljede lunatum može iskliznuti iz svoje artikulacije s osi kapitatum te je potisnut volarno u područje tzv. karpalnog tunela, kroz koji prolaze krvne žile i živci šake. Tu nastaje pritisak na te strukture, što se manifestira smetnjama cirkulacije, a još češće neurološkim ispadima (trnci, parestezije, pareze, paralize). Klinička slika takve ozljede nije karakteristična, jer uz otok i bol te eventualni neurološki deficit, koji se može i previdjeti, nema nekih naročito karakterističnih simptoma. Rendgenska snimka dovodi nas do sigurne dijagnoze.
Liječenje je kao i kod svakog iščašenja. Čim prije repozicija, imobilizacija, te neobično važno dobra kontrolna rendgenska snimka, kako bismo bili sigurni da je iščašenje namješteno. U suprotnom, repoziciju valja odmah ponoviti, a ako ni tada ne uspije pristupamo operativnom zahvatu.
Perilunarna luksacija. Rjede od iščašenja lunarne kosti, a kod istog mehanizma ozljedivanja može nastati iščašenje svih karpalnih kostiju, osim lunatuma koji ostaje u artikulaciji s radijusom. Takve su ozljede često kombinirane s prijelomom navikularne kosti. Deformacija ručnog zgloba kod takvih ozlijedenih sportaša jače je izražena. I ovdje repoziciju treba izvršiti čim ranije, a na kontrolnoj rendgenskoj snimci analizirati čim točnije medusobne odnose karpalnih kostiju kako nam ne bi promakle eventualne subluksacije ili luksacije ostalih karpalnih kostiju. Popratni prijelom navikularne kosti liječi se imobilizacijom ili operativno.
