Prelomi
Neposredno ili posredno djelovanje sile na kost, koja je pri tom preopterećena u uzdužnom ili poprečnom smjeru, izaziva prelom kosti.
Ako sila djeluje izravno na kost, prelom nastaje na mjestu njenog delovanja. Takve prelome nazivamo neposrednim prelomima. Kad sila djeluje na mestu udaljenom od samog preloma nastaju posredni prelomi (pad na dlanove može uzrokovati prelome u laktu). Osim takve podjele, prelome dijelimo i na
1. jednostavne, kada uz prelom postoji tek manja oštećenja okolnih tkiva sa okolnim podlivom krvi a koža iznad preloma nije oštećena.
2. prelomi kostiju mogu biti otvoreni kada je oštećena koža, ili komplicirani kada su posredi i ozIede drugih anatomskih struktura, kao što su to neurovaskularni elementi, zglobne čahure i tetive. Kod tih preloma uvijek postoji opasnost primarne kontaminacije i infekcije, pa je prva pomoć u takvim slučajevima zaštita sterilnom gazom i imobilizacija uz hitno upućivanje u odgovarajuću kiruršku ili sličnu ustanovu. Kao i svaka rana i ova se primarno obraduje i to u optimalnom vremenu od 6 do 8 sati nakon ozleđivanja. U slučaju udruženih ozljeda tretman će ovisiti o tipu preloma i ostalim ozljedama drugih anatomskih struktura. Stoga će eventualno uz tendorafiju i neurorafiju, koje se danas rade primarno, trebati učiniti i osteosintezu u odnosu na tip preloma, kao što je to slučaj kod zatvorenih preloma. Kod većih razaranja mekih tkiva i sličnih struktura danas se sve više primjenjuje i vanjski fiksater uz obradu rane, dok se ponekad kod većih oštećenja mekih tkiva rana ostavlja otvorena i kasnije liječi po principima plastične i rekonstruktivne kirurgije.
Podaci u pomaku ivera su neobično važni jer određuju i vrstu lečenja. Kada su koštani iveri na svojim krajevima zdrobljeni u nekoliko ili puno komadića riječ je o mnogo ivernim prijelomima.
Na sve ono što se dogodi od trenutka preloma organizam reagira neobično brzo. Najuočljiviji znak je intenzivna bol, uzrokovana prekidom pokosnice ili njenim uklještenjem medu iverje. Upotreba ozleđenog dela tijela je nemoguća ili znatno ograničena. Za kratko vrijeme, u području preloma nastaje oteklina, boja kože se mijenja, a ozleđeni udovi gube svoj prirodni oblik i ponekad poprimaju teška iskrivljenja. Pri pomicanju slomljene kosti osjeća se vrlo bolno pucketanje/krepitacija.
Prva pomoć kod preloma:
1. spriječiti bilo kakve samovoljne kretnje;
2. onemogućiti bilo kakvo gibanje ozleđenog dijela (ozleđeni ud treba imobilizirati);
3. kod otvorenih preloma zaštititi postojeću ranu sterilnim zavojem. Treba zaustaviti eventualno jače krvarenje. Kost koja strši kroz ozleđenu kožu nipošto se ne smije uvući u meko tkivo;
4. treba osigurati najprikladniji način prijevoza ozleđenog.
Imobilizacija se postavlja u najoptimalnijem slučaju već na mjestu ozljedivanja, jer svaki prijenos ozlijedenog bez imobilizacije može pogoršati stanje. Uz prelomljenu kost uvijek treba imobilizirati i njena dva susjedna zgloba (kod prijeloma potkoljenice imobiliziraju se koljeno i nožni zglob). Imobilizacija je moguća pomoću priručnih ili za tu svrhu standardiziranih sredstava (razne šinje). Od priručnih sredstava za tu će svrhu najbolje poslužiti dašćice, letve, fiksacija ozlijedene ruke za grudni koš pomoću zavoja... Od standardnih sredstava najčešće su u upotrebi tzv. Kramerove šinje. Prije imobilizacije ozlijedenog uda, imobilizacijsko sredstvo treba obložiti nekim mekšim materijalom (vata, gaza) kako bi se pritisak na ozlijeđeni dio tijela smanjio.
