Lakat
Lakat je kompliciran zglob koji se sastoji od artikulaci-je ulne sa humerusom, radijusa sa humerusom te rad-jusa s ulnom. Primarno je zglob lakta šarnir koji omogućuje kretnje fleksije i ekstenzije, no zglob izmedu radijusa i ulne te radijusa i humerusa sudjeluje u rotatronim kretnjama podlaktice.
Olekranon i procesus koronoideus ulne čvrsto obuhvaćaju trohleu humerusa i tako formiraju vrlo stabilan zglob. Taj zglob dozvoljava samo fleksiju i ekstenziju. S druge strane, gornji dio radijusa je u vrlo nestabilnoj vezi s donjim dijelom humerusa. Glavica radijusa sa suženim plitkim udubljenjem u sredini klizi tokom fleksije i ekstenzije po kapitulumu humerusa, dok se pri rotaciji glavica radijusa rotira po plitkom žljebu ulne.
Stabilnost zgloba omogućuju ligamenti. Radioulnarni zglob stabiliziran je anularnim ligamentom koji čvrsto fiksira glavicu i vrat radijusa u radijalnoj fosi ulne. Stabilitet radijusa s donjim dijelom humerusa osigurava zglobna čahura. Lateralni kolateralni ligament polazi od lateralnog epikondila pa završava čvrsto u anularnom ligamentu. Tako je lateralni stabilitet direktno ovisan o stanju anularnog ligamenta. S medijalne strane stabilitet je osiguran čvrstim kolateralnim ligamentom koji polazi s medijalnog epikondila na olekranon i procesus koronoideus ulne.
Ozljede najčešće nastaju u tenisu, ali i u drugim sportovima i nekim zanimanjima. Složene pokrete podlaktice i šake izvode stolni tenisači, igrači golfa, mačevaoci, bacači diska, hokejaši, odbojkaši, rvači, karataši. Oštećenja se javljaju i kod daktilografa, pijanista, masera, stolara, zidara, vozača kamiona. Promjene nastaju uvijek na dominantnoj ruci, kod dešnjaka na desnoj, a kod ljevaka na lijevoj.
Za to opterećenje postoje različiti nazivi: epicondylitis, periarthritis, Maladie des insertions, enthesitis, mvotendinitis, periostitis, tendoperiostitis, bursitis, tendinosis.
Ozljeda nastaje kao posljedica prekomjernog naprezanja mišića podlaktice, osobito ekstenzora i rotatora. U mišićima, tetivi i u području hvatišta tetive za kost nastaju mikrotraumatske ozljede. One se pojavljuju i sumiraju pa u jednom momentu osjetimo bol na tipičnom mjestu lakta. Zato u početku ne primjećujemo nikakve smetnje. Neki liječnici smatraju da ove ozljede nastaju kao posljedice prenaprezanja, napora koje mišići ne mogu svladati i napora koji dugo traju bez odmora.
Kod tenisača važnu uzročnu ulogu igra reket i njegovo držanje, napetost mrežice na njemu, veličina i težina reketa, širina drška, zatim držanje i izvodenje bekend udarca u tenisu. Težina lopte i njeno udaranje sredi-nom reketa, vrsta terena (trava, zemlja), a i jačina udarca igrača koji igra važni su za razvoj ovih ozljeda. Kod početnika je to sve neobično važno, a također kod igrača u četvrtom i petom desetljeću života.
Mikrotraume uzrokovane tim faktorima rezultiraju promjenama u mišićima, tetivama i kostima, a manifestiraju se bolom odnosno nemogućnošću izvodenja bekend udarca.
Osnovni pokret koji izaziva te promjene jest ekstenzija, ispruženje lakta uz istodobnu dorzalnu fleksiju šake i supinaciju podlaktice iz položaja pronacije. Težak teniski reket, teška lopta, jak udarac protivnika, loše držan reket ili loše udarena lopta uzrokuju veće naprezanje mišića koji izvodi kretnje i nastaje oštećenje. Nekada na samom hvatištu za kost, nekada na tetivi, a nekada na mišićima. Prema mjestu oštećenja lokalizirana su i bolna mjesta na laktu. Nekada je to na samom hvatištu ekstenzora za lateralni epikondil humerusa, nekada na tetivnom dijelu uz to hvatište, a nekada na mišiću iznad glavice palčane kosti i anularnog ligamenta u laktu.
Najvažniji znak ozljede je bol. Igrač ne samo da ne može udarati loptu, nego ne može držati reket niti podići ni najlakši predmet, ako ga podiže ekstenzijom mišića podlaktice i šake. Igrač izbjegava rukovanje jer mu i ono izaziva bol. Nešto kasnije javlja se otok u bolnom predjelu koji možemo palpirati i vidjeti. U kroničnim slučajevima možemo rendgenskom snimkom utvrditi sjenke depozita kalcijeve soli.
Liječenje lakta tenisača razlikuje se kod akutnih i kroničnih bolesnika. U akutnim slučajevima obavezan je prestanak igre i imobilizacije lakta. Bol se smanjuje već poslije dva dana. Čim bol nestane, imobilizacija je nepotrebna. U toj fazi najvažnije je izbjegavati kretnje supinacije i pronacije podlaktice. Sada trebamo izabrati odgovarajući reket, naučiti pravilno ga držati i izvoditi udarce. Vežbe moraju biti postupne i ne smiju se izvoditi do kraja. Najveća je greška igrati više od 1 - 2 sata. Kada svladamo tehniku udarca i obratimo pažnju na sve prije spomenute uzroke, smetnje se neće ponoviti.
U slučaju nepoštivanja spomenutih uzroka razvija se kronični oblik teniskog lakta, koji je teže liječiti. Osim poboljšanja tehnike igre primjenjuju se i procedure fizikalne terapije. Lokalnu primjenu kortizonskih preparata ne preporučamo. Imobilizacija lakta traje dulje, a ovisna je o bolu. Ako bol ne prestaje ni nakon 10 dana, primjenjuje se ultrazvuk. U rezistentnim slučajevima, kad ne pomaže konzervativna terapija primjenjuje se kirurška. Ona se sastoji u disciziji, odvajanju dijela hvatišta tetive uz kost, čišćenju tetive, odstranjenju ožiljka u mišićima. Kao kod svih oboljenja i oštećenja mišića i tetiva preporuča se i kod teniskog lakta sanaciju fokusa, izvora infekta. Često smo imali prilike vidjeti kako su sve poteškoće nestale nakon što je odstranjen granolom zuba ili drugi izvor infekcije.
Ozljede lakta u sportu najčešće nastaju prigodom igranja tenisa, ho-keja, badmintona, golfa, pri bacanju koplja, kugle i kladiva.
Ozljede vanjskih strana lakta češće su od onih na unutrašnjoj strani i najviše ih susrećemo kod tenisača.
Ozljeda u području hvatišta ekstenzora, skupine mišića podlaktice, za kost u području lateralnog epikondila nadlaktične kosti poznata je kao "teniski lakat".
